"...Sto godina poslije utemeljenja, 1987., drugi je važan datum kada je bivši united Srednjoškolski centar, današnje tri samoborske srednje škole, preseljen iz Langove u novu zgradu, ovdje u Hebrangovu ulicu. (…) Između slavne prošlosti i svijetle budućnosti mi smo se ulogirali i odigravamo protagonističku ulogu za naraštaje koji su prekjučer prvi put prešli srednjoškolski prag, ali i za generacije koje još nisu rođene.

            Nakon odrađenih papirnatih priprema i osiguravanjem sredstava našeg osnivača, Zagrebačke županije, 2013. započela je gradnja kapitalne investicije vrijedne skoro pet milijuna kuna, a ista je dovršena oko zimskog suncostaja 2014. godine. (…) Danas, na početku školske godine 2015./2016., sve je spremno za izvođenje nastavnog procesa u novoizgrađenom dijelu škole. U 754 m2 bruto prostora dobili smo radionicu za ručnu obradu, radionicu za strojnu obradu, kabinet za pametne kuće, svaki površine 100 m2, te klasičnu učionicu od 60 m2. Uz spomenute radionice neophodne za praktičnu nastavu i radioničke vježbe tu su i tri nastavnička kabineta, dvije garderobe, skladište, sanitarni čvor i garaža za teretno vozilo. (…)

U te radionice preselili smo tokarilice, glodalice, bušilice, a i sami smo, kao nositelji projekta Smile in Vet, povukli milijun i petsto tisuća kuna iz IPA pretpristupnog fonda Europske unije i opremili kabinet pametne kuće. Štoviše, izradili smo kurikulum i po tome smo jedinstvena škola u RH-a. Jedini imamo spomenuti predmet koji slušaju tehničari za mehatroniku, idejno i materijalno sve smo učinili ab ovo, od jajeta, sve je izašlo iz škole i ideja i scenarij i režija, pokazali smo da nismo kopirači ideja, pjevači karaoka, nego pioniri baš kao što su bili i naši uvaženi prethodnici. (…)

            Ovih dana nastavnici i učenici Strukovne, zajedno s Fakultetom strojarstva i brodogradnje, zagrebačkim tehničkim školama Faust Vrančić i Ruđer Bošković te Srednjom strukovnom školom iz Velike Gorice, odlaze na prvo studijsko putovanje u pokrajnu Nordrainwestfallen u Duesseldorf u sklopu EU projekta Adteh, odnosno aditivne tehnologije koji će u konačnici rezultirati još jednim kurikulumom kojim ćemo dobiti izborni ili fakultativni predmet aditivne tehnologije, a radi se zapravo o 3D printerima koji se kriju iza spomenutog kurikuluma.

                Za  pametne kuće i aditivne tehnologije možemo reći da su dio inovativnog habitusa škole. U školi radi inovatorska skupina čije su stalne postaje Ženeva, Nirnberg i Brisel, a kolajne tradicija. Ako se ne sjećate iz medija, vidjet ćete u obilasku kabineta pametne kuće inovacije poput didaktičke gitare, led kocke s tisuću dioda, letećeg detektora mina i požara itd.

                Možda se danas srednje školstvo doživljava više kao obrazovna, a manje kao odgojna institucija, no moram reći da je  to stvar uvriježenog dojma jer i naš temeljni zakon, naš lex generalis nosi naslov Zakon o odgoju i obrazovanju, a i svi nabrojani uspjesi malo bi značili kada ovdje ne bismo izgrađivali ljude s kompetencijama što je zajednički nazivnik za znanje, vještine i, najvažnije, odgoj koji izgrađuje karakter s odgovornošću prema sebi i zajednici jer sekundarne vrline poput inteligencije, discipline, lojalnosti i hrabrosti kreposne su samo ako su u službi primarnih kao što su čovjekoljublje i istina.

                 Prateći suvremene promjene u gospodarstvu i uz pomoć sredstava koje povlačimo iz EU fondova ispunjavamo javnu funkciju na više razina. Najvažnija je da učenici Samobora i Svete Nedjelje ne moraju odlaziti u Zagreb zbog bolje opremljenosti u metropoli ili zbog toga što nam je ponuda  zanimanja malog spektra. Nismo larpurlartistička ustanova koja je sama sebi svrha, nego u suradnji s drugim institucijama u Gradu i Županiji uvodimo nova zanimanja, posljednja dva koja smo pokrenuli jesu instalateri grijanja i klimatizacije, jer je u Samoboru postojala potreba za istim, te vozači motornog vozila, deficitarni na nacionalnoj razini. U sklopu obrazovanja odraslih u školi imamo prekvalifikacije za vozače, odnosno dokvalifikacije za zanimanja elektrotehničar i strojarski tehničar, a sve zbog vertikalne pokretljivosti koju bi inače naši sugrađani morali tražiti u drugome gradu. Ovako mi postajemo jedna od gravitacijskih točaka i, najvažnije, u novu školsku godinu ulazimo s punim razredima. Napominjem, radi se o ne baš popularnim zanimanjima u Hrvatskoj zato dobar dio njih i ima prefiks deficitaran. Jer što je majstor bez alata, student bez diplome, glumac bez uloge, neženja bez stana to je škola bez učenika. Njemačka poslovica kaže da će svatko tko želi učiti pronaći učitelja i sudeći po upisima ovo je mjesto baš takvog susreta.

Samobor  je sinonim za obrtništvo, rijetko koji obrtnik u gradu nije izašao ispod naše kabanice i to kroz 19., 20. i 21. stoljeće. Rijetko koji obrtnik nije surađivao sa školom primajući naučnike na praksu kada preuzima ulogu stručnog učitelja i dolazi na pomoćničke ispite i obranu završnog rada kao član ispitnog povjerenstva. Strukovna i obrtništvo su kao Ilijada i Odiseja – jedno bez drugoga neispričana su priča. Srednja strukovna škola je kamen zaglavni samoborskog obrtništva. (…)

Današnji povod okupljanju samo je kruna investicijskog ciklusa Županije uz potporu Samobora. Naime, 2007. u suradnji Županije i Grada otvorili smo najveću sportsku dvoranu u Zagrebačkoj županiji u kojoj se održava nastava tjelesne i zdravstvene kulture za 1350 samoborskih srednjoškolaca, dvije godine potom županijskim sredstvima izgrađena su vanjska sportska igrališta u vrijednosti dva milijuna kuna, 2011. godine novcem našeg osnivača postavljen je novi krov, a iduće godine zamijenjen je viseći strop i električne instalacije, sve zajedno u vrijednosti četiri milijuna kuna, izgrađena je ograda u dužini od 1300 metara, kupljeno je teretno vozilo nosivosti 12 tona i vrijednosti pola milijuna kuna, prošle godine škola je uvela e-dnevnik, a upravo se radi na poboljšanju i u pogledu energetske učinkovitosti zdanja zamjenom stolarije i rasvjetnih tijela.

Na kraju, neću previše hvaliti zaslužne za današnji dan jer bih postao patetičan stoga samo, na najjednostavniji način, zahvaljujem županu Zagrebačke županije gospodinu Stjepanu Kožiću i vijećnicima Županije na odluci o kapitalnoj investiciji u samoborsku Srednju strukovnu školu, zaposlenicima Županije i pročelniku za prosvjetu, kulturu, sport i tehničku kulturu gospodinu Štublinu za operativnost i kooperativnost tijekom gradnje, gradonačelniku Beljaku za suport i odluku o oslobađanju od komunalne naknade, firmi Modra i projektantici Vanji Čiča na projektu, firmi Stipić na izvođenju radova, zaposlenicima i učenicima na podnošenju nešto viših decibela u proteklih godinu i pol dana što zbog  gradnje, što zbog nervoze ravnatelja, a ja stvarno imam najjači glas među ravnateljima u Republici Hrvatskoj."