U petak 13. svibnja krenuli smo sa Samoborskog kolodvora odati počast hrvatskim braniteljima te bolje upoznati prošlost naše domovine i naših očeva. U autobusu je bilo i nekoliko članova HVIDR-e koji su tijekom dana pričali anegdote o svojim iskustvima te se zabavljali s nama učenicima. Čovjek bi u glavi mogao imati sliku potresenih, neprijaznih ljudi, no to ne bi moglo biti dalje od stvarnosti. Evidentno je da su emocije još prisutne i da rane još zacjeljuju, no život ide dalje pa tako i ljudi.

U pola deset stigli smo u Okučane. Tamo smo posjetili Spomen sobu stradalih na tom području i položili vijenac i svijeće u Spomen-parku hrvatskih vitezova. Poslušali smo i kratki govor gradonačelnika o poteškoćama Panonske Hrvatske. Put se u tom tonu odvijao i dalje. U jedanaest sati stigli smo u Pakrac gdje smo slušali o tragičnom sukobu pripadnika MUP-a i srpskih snaga na čijem je mjestu podignuta kapelica. Od onoga što smo tamo čuli da se puno saznati te sam, nakon što su mi se slegle misli, imao bitno drugačiji dojam rata, nažalost lošiji. To nije bio sport ni za hrabre ni za pametne – to je bila igra za velike. Inače normalni, no mentalno isprani ljudi s nezamislivim količinama vojne opreme postavljeni protiv nepripremljenih vojnika i policajaca, kojima je nedostajalo čak i najnužnijeg, u nedopustivim omjerima proizveli su koktel boli, stradanja i gubitaka kojeg nitko ne zaslužuje. Što se dublje kopa, to se više otkriva, a tužno je da se 25 godina kasnije i dalje kopa za minama, odgovorima i ljudima. S jedne strane razumljivo, a s druge nedopustivo. Sve u svemu široka tema vrijedna puno više riječi. Kasnije smo obišli improvizirano oklopno vozilo u muzeju na otvorenom, ostatke logora Bučje i u Muzeju grada Pakraca Stalni postav vojne i ratne povijesti. Potom je na redu bio ručak u Planinarskom domu Omanovac te po povratku obilazak Spomen područja Trokut. U Samobor smo stigli u četiri i završili izlet.

Htio bih se za kraj ovim putem osobno zahvaliti HVIDR-i te svima ostalima koji su nam omogućili da čujemo i vidimo ono što inače vjerojatno i ne bismo. Organizacija ovakvih aktivnosti teška je i sama za sebe, a pogotovo s nedostatkom novčanih sredstava, no trud se isplati jer se na znanje teško može staviti cijena.

Matija Holik, 2. f