preskoči na sadržaj

Srednja strukovna škola Samobor

Login
RCK - Industrija 4.0

Tražilica
Brojač posjeta
Ispis statistike od 16. 3. 2014.

Ukupno: 299579
Kalendar
« Svibanj 2021 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
26 27 28 29 30 1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31 1 2 3 4 5 6
Prikazani događaji

Static HTML
Povijest

Povijest samoborske Srednje strukovne škole

               U Samoboru je 9. siječnja 1887. godine počela s radom Šegrtska škola u današnjoj Langovoj ulici, gdje i danas, preko puta Franjevačkog samostana stoji najstarija zgrada srednjeg školstva, izgrađena 1854. Bio je to veliki događaj za grad, kojem je svjedočio trgovački načelnik (gradonačelnik) Dragutin Švarić i predstojnik kraljevske kotarske oblasti Josip Labaš koji je tom prigodom održao slovo istaknuvši: „ kolika je blagodat po šegrta, što se ta škola u ovom mjestu otvara, gdje će šegrt ne samo ono, što su u pučkoj školi učili, što više utvrditi, nego će si još mnogo znanja prisvojiti moći, što je danas svakom zanatniku od nuždne potrebe. Preporuča se s toga šegrtom marljiv polazak , uztrajnu marljivost i dobro ponašanje.“ Samoborska Šegrtska škola bila je krajem 19. stoljeća, jedna od 12 šegrtskih škola na području današnje Hrvatske, a sve su utemeljene na osnovu Obrtnog zakona iz 1884. donesenog po kraljevskoj zemaljskoj vladi Hrvatske i Slavonije. U paragrafu 80. tog zakona  određuje se da u općinama gdje ima barem 50 šegrta, a za njih nema posebna škola, dužna je općina posebnim učevnim tečajevima skrbiti za obuku šegrta. Samobor je prema podacima  iz 1853. imao 2350 stanovnika, a broj majstora iznosio je 220.

           1886. izdan je ustrojni statut za šegrtske škole od kr. zemaljske vlade, odio za bogoštovlje i nastavu , naredbom od 30. svibnja 1886. br. 9.485 ex 1885.

 NAREDBA:

Kralj, zemaljska vlada, odjel za bogoštovlje i nastavu, nalazi na temelju zakon-

skog članka XVI. 1884. Zajedničkoga hrv.-ugarskog sabora odrediti, da se

 imaju osnovati šegrtske škole u Zagrebu, Karlovcu, Sisku, Varaždinu , Požegi,

 Samoboru, Križevcima, Vukovaru, Osijeku, Bjelovaru, Brodu, Vinkovcima, Mi-

trovici, Zemunu, Rumi, Glini, Petrinji, Krapini, Đakovu i Novoj Gradiški.

 Dozvoljava se nadalje, da se takove škole mogu ustrojiti i u Petrovaradinu,

Kostajnici, Gospiću i Otočcu, premda u ovih mjestih ne ima za sada s-om 80.

obrtnog zakona propisanog broja šegrta za osnutak Šegrtske škole.

U ostalim mjestima  imaju se i nadalje pridržati školskim zakonom od 14. listo-

pada 1874. dotično propisom za pučke škole  u bivšoj vojničkoj Krajini ustanov-

ljene opetovnice s propisanim za nje naučnim osnovama.

 Šegrtske škole u gore naznačenim mjestima imaju se urediti prema privitoj

naučnoj osnovi dotično ustrojnom statutu za Šegrtske škole.

U većim mjestima, gdje ima preko stotine šegrta, imat će dotična obćinska po-

glavarstva u sporazumku s dotičnim učiteljskim sborovima shodna odrediti koli

glede razdiobe šegrta u paralelke toli glede osnovanja više šegrtskih škola tako,

da pojedini razredi ne budu prenapunjeni. Takove odredbe imaju se ovamo na

konačno odobrenje podnijeti.

Isto tako izčekuje se izvješće ob eventualnom osnovanju šegrtskih škola u Petrovaradinu, Kostajnici, Gospiću i Otočcu.

 

U Zagrebu dne 30. svibnja 1886.                                         Grof Khuen - Hedervary

             Škola je kroz povijest često mijenjala ime a najduže je nosila naziv Šegrtska škola, sve do kraja Drugog svjetskog rata, odnosno do 1945. godine. Poslije 58 godina provedenih u četiri države,  pod imenom Šegrtska, s „novom „ državom, FNRJ stigla je i nova programska struktura te promjena imena, Šegrtska škola postaje, Škola učenika u privredi,  ili skraćeno ŠUP. Naukovanje se i dalje obavljalo u brojnim radionicama samoborskih obrtnika, ali sve više i u novoosnovanim poduzećima poput Kristala, Elektrona, Fotokemike, Remontnog zavoda u Bregani, Samoborke, Tvornice čarapa Sloboda… Godine 1957. Izgrađena je nova školska zgrada na Stražniku u koju useljava osmogodišnja škola, dotadašnji sustanari, a ŠUP-u ostaje zgrada u Samostanskoj ulici (danas Langova, po Milanu Langu drugom po redu  i najdugovječnijem ravnatelju Šegrtske škole).

          Reformom srednjoškolskog  obrazovanja 1972. godine ŠUP postaje Srednjoškolski centar Samobor, a 1977.  zajedno s Gimnazijom Samobor udružuju se u Školski centar Skender Fabković. Zgrada u Langovoj te gimnazijska zgrada na Stražniku  prostorno su nedostatne za potrebe srednjeg školstva u gradu, stoga se nakon tri godine gradnje, a poslije gotovo sto godina stručnog školstva u Langovoj ulici, 1986. prelazi  u novu zgradu, u ulicu Andrije Hebranga 26. gdje se i danas nalazi.

       Skupština grada Zagreba na sjednici od 12. srpnja 1991. u već proglašenoj samostalnoj Republici Hrvatskoj, donijela je odluku o ukidanju Školskog centra Skender Fabković i osnivanju triju novih škola: Obrtničke i industrijske škole za strojarstvo i elektrotehniku Samobor, Ekonomske škole i Gimnazije Samobor.

Obrtnička škola imala je ukupno 19 odjeljenja strojarske i elektrotehničke struke. Školske godine 1995./1996. posljednji puta promijenjeno je ime ustanovi, koja od 1887. godine školuje građanstvo u strukovnim zanimanjima, u Srednja strukovna škola.

       Srednja strukovna škola obrazuje učenike u četiri obrazovna područja: strojarstvo i brodogradnja (automehaničar, instalater grijanja i klimatizacije, tokar), elektrotehnika i računalstvo ( elektroinstalater, elektromehaničar te dva četverogodišnja programa tehničar za računalstvo i tehničar za mehatroniku), promet i logistika (vozač motornog vozila) i osobne usluge (frizer).

      Osnivač Srednje strukovne škole, Zagrebačka županija i grad Samobor 2007. godine izgradili su trodjelnu sportsku dvoranu i time riješili pitanje tjelesne i zdravstvene kulture, dvije godine poslije izgrađena su vanjska igrališta i atletska borilišta. Preseljenjem nastave TZK-a u novu dvoranu, na prostoru bivših svlačionica napravljen je suvremeni strojarski kabinet u kojem se izvodi nastavni proces iz pneumatike i tehničkog crtanja.

        2009. škola je uz pomoć Županije kupila i teretno vozilo nosivosti 12.ooo kilograma, neophodno za nastavu, za smjer vozača motornog vozila, koji je za školsku godinu 2006./2007. odobrilo nadležno Ministarstvo.

       Srednja strukovna škola aplicirala je i dobila 2012. godine  bespovratna sredstva EU-a za modernizaciju školskih kurikuluma u strukovnim školama u skladu s promjenjivim potrebama tržišta rada projektom, SMILE in VET u vrijednosti od 229.414, 84 eura . Godinu dana poslije

 uspješno je proveden i napravljen  kurikulum „Pametna kuća“ koji će biti implementiran u četvrte razrede tehničara za mehatroniku školske godine 2014./2015.

 

           Paralelno s projektom ishođena je građevinska dozvola za dogradnju škole, točnije učioničkog prostora od 750 m2, vrijednosti cca 5.ooo ooo kn, kojeg u cijelosti financira Zagrebačka županija. U novoizgrađenom krilu Strukovne škole bit će smještene specijalizirane učionice za ručnu i strojnu obradu, elektropraktikum i kabinet za izborni predmet Pametna kuća. Završetak radova predviđen je u ljeto 2014. Preuređenjem prostora u kojem su trenutačno smještene učionice za ručnu i strojnu obradu, Srednja strukovna škola radit će u jednoj smjeni.

 

Svi dosadašnji ravnatelji Strukovne škole:

 

·        Josip Vanjek               1887. – 1896.

·        Milan Lang                 1896. – 1922.

·         Bogumil Toni             1922. – 1930.

·        Franjo Lodeta             1930. – 1946.

·        Ivan Požežanac           1946. – 1947.

·        Gustav Musani            1947. – 1950.

·        Baldo Ban                   1950. – 1953.

·        Vilko Orlić                   1953. – 1956.

·        Božidar Rodik              1956. – 1972.

·        Velimir Wintersteiger 1972. – 1976.

·        Krešimir Treppo           1976 (6 mj.)

·        Stjepan Vlahović, v.d.   1976. – 1977.

·        Aleksandar Stipetić      1977. – 1980.

·        Željko Pavlović             1980. – 1986.

·        Franjo Mihalina           1986. – 1991.

·        Boris Kurkut                 1991. – 1993.

·        Zlatko Vlaho                1993. – 2003.

·        Davor Škiljan               2003. -

     

preskoči na navigaciju