preskoči na sadržaj

Srednja strukovna škola Samobor

Login
RCK - Industrija 4.0

Tražilica
Brojač posjeta
Ispis statistike od 16. 3. 2014.

Ukupno: 299608
Kalendar
« Svibanj 2021 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
26 27 28 29 30 1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31 1 2 3 4 5 6
Prikazani događaji

Zanimljivosti
 

1. Pubertet i adolescencija

2. Razvoj samopoštovanja kod školskog djeteta

 

 

 

1. Pubertet i adolescencija

 

Pubertet i adolescencija predstavljaju razdoblje biološko – psihološko – socijalnih promjena. Kako je to jednom duhovito opisano, u jednom časopisu za mlade, to je vrijeme "kada djeca rastu i kada je s odraslima teško izaći na kraj".

Pod pubertetom (lat. pubescere: spolno sazrijevati) se podrazumijevaju stadiji spolnog sazrijevanja, a pod adolescencijom (lat.adolescere: odrastati) određeni uzrast.

Kod zdrave je djece ulazak u pubertet određen hormonalnim promjenama u ovisnosti o genetskim, geografskim i čimbenicima ishrane; danas počinje u prosjeku između desete i trinaeste godine. Zbog poboljšanja životnih uvjeta postoji tzv. akceleracija – pubertet danas počinje ranije nego kod prethodnih generacija.

Kod djevojčica pubertet započinje oko pola do godinu i pol prije, nego kod dječaka.

U primitivnim se društvima smatra da su mladi ljudi postigli zrelost, nakon puberteta, kad se završava spolno sazrijevanje te se uključuju u život odraslih. Može se reći, da tu i ne postoji adolescencija.

U suvremenom društvu, to nije moguće. U srednjoj i kasnoj adolescenciji mladi već postižu spolnu i tjelesnu zrelost, ali se trebaju i dalje emocionalno razvijati, ovladavati pojedinim intelektualnim funkcijama, o mnogo čemu se informirati i steći određena profesionalna znanja i vještine. To i jest zadatak adolescencije. Želja da sami sve mogu, a uz to istovremeno nedovoljna znanja da se to postigne, mogu dovesti do teških iskustava mladih. Kakav bi trebao biti odgoj? Ponuditi savjet kod teškoća, utjehu kad su povrijeđeni, ali ipak ne pokušavati zaštiti od svih iskustava neuspjeha. U protivnom kod mladih ne nastaje realna slika o samima sebi

nazad na vrh

 
 

1.1 Problemi u adolescenciji

 

Probleme u adolescenciji mogu izazvati brojna unutarnja previranja: mlada osoba treba prihvatiti svoj izgled, spol, identitet, sposobnosti i druga obilježja. Treba pronaći svoj životni put i svoje mjesto u svijetu odraslih.

nazad na vrh

 
 

1.2 Odvajanje od roditelja

 

Da bi se mogli osamostaliti, mladi se moraju „odvojiti“ od roditelja. To može dovesti, na primjer, do demonstrativne ravnodušnosti, podcjenjivanja roditelja kao nekorisnih i/ili nesposobnih. Mogu se javiti i negativizam, i pobuna protiv dotadašnjih normi, što treba smatrati “zdravim” ponašanjem.

Tijekom adolescencije se događaju brojne regresije u bespomoćnost i ovisnost o roditeljima i odgajateljima koje treba prihvatiti s ljubavlju i tolerancijom. Prema adolescentima bi se roditelji trebali naizmjenično odricati autoriteta i ostajati neosjetljivi na napade, a kada je to potrebno, ponovo ponuditi suosjećanje i podršku.

 nazad na vrh

 
 

1.3 Emocije

 

Česta je emocionalna labilnost – izmjena povišenog i lošeg raspoloženja, osjetljivosti, pretjerane samokritičnosti, česta je i sklonost depresivnom raspoloženju. Adolescenti se često povlače u sanjarenje – u svom zamišljenom svijetu su jaki, mirni, cinični.

 

nazad na vrh

1.4 Svađe...

 

Prema studijama, česte su svađe s majkama – kod djevojčica u prosjeku po 15 minuta svakih 1,5 dan, a kod dječaka 6 minuta svaka 4 dana. Veća učestalost kod djevojčica mogla bi značiti da one moraju ostvariti odvajanje od majke, ili da dječaci svoje konflikte više razrješavaju u odnosu na oca ili okolinu. U svakom slučaju, jača spremnost na sukobe.

 

 nazad na vrh

 

1.5 Promjene u ponašanju

 

Sati provedeni pred zrcalom, drskost, neurednost, ignoriranje,beskrajno telefoniranje, izlasci, popuštanje u školi, izbor društva, odjeća –mogu postojati brojne promjene u ponašanju koje dovode do sukoba između roditelja i adolescenta.

 

 nazad na vrh

 

1.6 Sukobiti se ili ne?

 

Roditelji trebaju dobro procijeniti koje od sukoba moraju „dobiti“ prije nego što se u njih upuste (prije svega kod onih ponašanja koja ugrožavaju mladu osobu! – tu nema mjesta popuštanju). S druge strane, mladi kroz sukobe moraju pronaći vlastitu osobnost bez ugrožavanja odnosa s roditeljima.

 

 nazad na vrh

 

1.7 Promjene u slici o vlastitom tijelu

 

Mnogi su adolescenti zbog promjena u izgledu nesigurni – ne znaju kako djeluju na okolinu, pa skrivaju tijelo u prevelikoj odjeći ili odijevanjem pokušavaju sličiti određenoj skupini.

 

 nazad na vrh

 

1.8 Pokušaji promjene slike o vlastitom tijelu

 

  • anorexia nervosa
  • samopovrjeđivanje (npr. pearcing)
  • pretilost
  • podloga ovih pokušaja može biti istovremeno i odbijanje, i prihvaćanje vlatite tjelesnosti, ali i prilagođavanje vlastite slike zahtjevima okoline – idealu ljepote, među mladima i uopće u našoj kulturi

 

 nazad na vrh

 

1.9 Anorexia nervosa

 

  • Naglo mršavljenje uz izostanak teka -tipično se javlja između 12. do 18. godine, pogađa najviše djevojčice (95%), učestalost je oko 1: 800 do 1: 1200. Vrlo je teško i ozbiljno oboljenje te je u slučaju sumnje potrebno što prije tražiti specijalističku pomoć.
  • Bolest često slijedi nakon provedene "dijete".
  • Anoreksija nije nova bolest, neki tvrde da je od nje umrla sveta Klara Asiška.
  • Anoreksija nervoza postaje sve učestalija u zapadnim zemljama, vjerojatno zbog promjena u estetskim kriterijima – mršavost se smatra estetskom.

Kada se dijagnosticira anoreksija?

  • namjerno se održava tjelesna težina ispod zdravog minimuma; pad odnosno izostanak povećanja težine u fazi rasta je 15% ili više
  • javlja se strah od debljanja iako je težina niža od minimalne
  • osoba opaža samu sebe i dalje kao debelu
  • kod žena postoje najmanje tri uzastopna izostanka menstruacije

 

 nazad na vrh

 

1.10 Prihvaćanje vlastitog tijela

 

Prihvaćanje vlastitog tijela ostvaruje se najranije u kasnoj adolescenciji. Kod mnogih ljudi (češće kod žena, nego muškaraca) fetišizam dijeta i problemi s opažanjem vlastitog tijela ostaju doživotni pratitelji.

 

 nazad na vrh

 

1.11 Okretanje vršnjacima

 

Odvajanje od obitelji prati uključivanje u kulturu vršnjaka, te jača značaj prijateljstava i skupina mladih, ili istomišljenika, ili okretanje prema "idolima" – glumcima, pjevačima itd.

 

 nazad na vrh

 

1.12 Ljubav...

 

U kasnoj adolescenciji skupine više nisu tako privlačne, slabi želja za pripadanjem i udovoljavanjem skupini. Mlada se osoba okreće užem krugu odabranih prijatelja i stabilnijim i dugotrajnijim ljubavnim vezama

 

 nazad na vrh

 

1.13 Psihosomatske teškoće kod adolescenata

 

Često se javljaju:

  • tenzijske glavobolje
  • želučane tegobe
  • neodređeni bolovi u trbuhu
  • bolovi u leđima
  • difuzni bolovi u donjem trbuhu

 

 nazad na vrh

 

1.14 Ovisnosti

 

Konzumiranje alkohola, droga i pušenje okolina često primjećuje tek dosta kasno. U našoj kulturi mladi najčešće konzumiraju alkohol. U slučaju znatnijih promjena ponašanja i sumnji svakako se obratite stručnjacima. Odbijanje i odlaganje ne vode rješenju problema

Prvi popis promjena na koje treba

Svi tinejdžeri pokazuju s vremena na vrijeme ove promjene i one ne ukazuju nužno na zloupotrebu droga. Razlika koja zahtjeva pažnju je zbroj naglih promjena.

  • Treba li Vašem tinejdžeru više novaca nego inače i nestaje li možda novac iz kuće?
  • Provodi li Vaš tinejdžer više vremena u svojoj sobi, iza zaključanih vrata?
  • Jesu li se njegove / njezine prehrambene navike ili navike spavanja dramatično promijenile?
  • Je li Vaš tinejdžer promijenio prijatelje ili ih počeo tajiti?

Drugi popis promjena na koje treba pripaziti – pazite na fizičke promjene

Svi tinejdžeri pokazuju, s vremena na vrijeme, ove promjene i one ne ukazuju nužno na zloupotrebu droga. Razlika koja zahtjeva pažnju je zbroj naglih promjena.

  • nedostatak koncentracije; pretjerana razdražljivost
  • crvene oči, vodenaste oči, teški kapci
  • curenje iz nosa, česte prehlade i infekcije
  • promjene u spavanju – spavaju cijeli dan, budni cijelu noć
  • mumljanje i nerazumljiv govor, zaboravljanje misli ili ideja
  • promjene apetita, bilo da je povećan, bilo da je smanjen; žudnja za određenom vrstom hrane
  • promjene u razini aktivnosti; tupost ili hiperaktivnost
  • promjene u izgledu, neurednost
  • nedostatak koordinacije, nespretnost, posrtanje, tromost
  • ostajanje bez daha, kašalj, specifičan miris daha i odjeće

 

 nazad na vrh

 

1.15 Komunikacija s adolescentom

 

  • Ne primjenjujte fizičko kažnjavanje.
  • Ne ironizirajte izgled i osobine adolescenta jer je vrlo osjetljiv i nesiguran.
  • Ne dopustite da sukob s adolescentom postane sukob između roditelja.
  • Ne koristite dijete kao saveznika protiv drugog roditelja.
  • Ne dopustite da u Vašem domu zavlada šutnja – «ne govorenje» prekinite humorom.
  • Ne ismijavajte mišljenja koje Vaše dijete iznosi, bitno je da razvija svoje stavove i pogled na svijet.
  • Ohrabrujte iznošenje ideja i dojmova neovisnosti.
  • Ne dajte savjete koji nisu traženi.
  • Ne ustrajavajte na sitnicama da ne biste postali dosadni i neučinkoviti u krupnim stvarima.
  • Ne koristite proricanje neuspjeha (ne: “Ponavljat ćeš razred, nigdje se nećeš upisati...”)
  • Prihvatite svoje dijete takvo kakvo jest – ne tražite da postiže ono što mu je preteško, da ostvaruje Vaše neostvarene želje.
  • Postavljajte jasna pravila, odredite granice i upozorite na posljedice prelaska granica.Posvetite adolescentu puno pozitivne pažnje – razgovarajte, pohvaljujte, nagrađujte, družite se ... Adolescenti koji osjećaju svoje roditelje kao tople i sklone nagrađivanju za pravilne postupke, pokazuju veće samopoštovanje i veću neovisnost.
  • Pohvalite svaki napredak, ne inzistirajte na savršenstvu (ne: “Popravio si ocjenu samo na 2.”).
  • Njegujte običaje i zajedništvo u obitelji – izletima, proslavama, večerama, posjetama ...
  • Zamjerke iznosite kratko i jasno – ne moralizirajte, kritizirajte određeno ponašanje, a ne osobine (soba je neuredna – ne: “Ti si lijenčina.”).
  • Poštujte potrebu za privatnošću, ne ulazite u sobu bez dogovora ili kucanja, ne «prekapajte» po stvarima.
  • Ne držite prodike pred drugima, osobito prijateljima adolescenta.
  • Proučite literaturu – postoji puno dobrih knjiga za roditelje.
  • Ponudite adolescentu literaturu.
  • Kada želi s vama razgovarati, iskoristite priliku ma koliko imali obveza.
  • Najčešće je vanjski izgled problema u adolescenciji dramatičniji nego što je stvaran problem – ostanite optimist.
  • Loši obiteljski odnosi mogu uzrokovati poremećaje ponašanja i smetnje odrastanja. Ipak, u istraživanjima, većina adolescenata zadovoljna je svojim domom, roditeljima i odraslima uopće. Iako u njihovim obiteljima dolazi povremeno i do sukoba oko pravila ponašanja ili prava, oni ne narušavaju veze u obitelji.
  • Adolescenti koji proživljavaju odrastanje i odvajanje od roditelja na normalan način, pokazuju privrženost obitelji, razgovaraju i savjetuju se kod važnih stvari.
  • Pri tome nije važno što s roditeljima provode sve manje vremena i i počinju oblikovati isključivo svoj svijet i život.

 

 nazad na vrh

 

1.16 Literatura

 

  • Bastašić, Z. (1996.), Adolescencija – kako je Mucek postao Trucek, Psiha, veljača 1996., Zagreb
  • Campbell, R.(2002.), Kako zaista voljeti svojeg tinejdžera,Zagreb, STEPress
  • Davison, G. C. ; Neale M. J. (1999.), Psihologija abnormalnog doživljavanja i ponašanja, Jastrebarsko, Naklada Slap
  • Furlan, I (1996.), Čovjekov psihički razvoj, Zagreb,Školska knjiga
  • Kocijan-Hercigonja , D.(1997.), Moje dijete se mijenja : u čemu je problem, Zagreb, Školska knjiga
  • Jureša,V.; Pavleković. G.; Kuzman, M. (2001.), Kako rasti i odrasti, Zagreb, ŠNZ “A. Štampar”
  • Maleš, D. (1995.), Između djetinjstva i zrelosti, Đakovo, Temposhop
  • McIntire (2002.), Tinejdžeri i roditelji – 10 koraka do boljih međusobnih odnosa, Zagreb, Mozaik knjiga
  • Mutz I. D. und Scheer P. J. (1997.), Pubertät und Adoleszenz , nach einem Fortbildungsvortrag (I.D. Mutz) von Krankenpflegepersonal, Veranstalter, Firma Milupa, Bruck/Mur
  • Petz, B. i sur. (1992.), Psihologijski rječnik,Zagreb, Prosvjeta
  • Šavora, B.(1996.), Komunikacija roditelja i adolescenata, Psiha, studeni 1996. Zagreb

 

 nazad na vrh

 

1.17 Linkovi

 

www.interscience.wiley.com
www.zerotothree.org
www.priory-hospital.co.uk
www.uni-leipzig/~anorexia
www.medicine-worldwide.de/krankheiten/psychische_krankheiten/
www.moravek.net
www.klub.posluh.hr
www.4yeo.com
www.aaaclipart.com

 

 nazad na vrh

 

1.18 Literatura koja se preporučuje roditeljima

 

  • Bastašić, Z. (1996.), Adolescencija – kako je Mucek postao Trucek,Psiha, veljača 1996., Zagreb
  • Campbell, R.(2002.), Kako zaista voljeti svojeg tinejdžera, Zagreb, STEPress
  • Filipović,I.(1994.), Kako biti bolji roditelj, Zagreb, Alineja
  • Good, P.E.(1995.), Kako pomoći klincima da si sami pomognu, Zagreb, Alinea
  • Jureša,V.; Pavleković. G.; Kuzman, M. (2001.), Kako rasti i odrasti, Zagreb, ŠNZ “A. Štampar”
  • Kocijan-Hercigonja, D.(1997.), Moje dijete se mijenja : u čemu je problem, Zagreb, Školska knjiga
  • Maleš, D. (1995.), Između djetinjstva i zrelosti,Đakovo, Temposhop
  • McIntire (2002.), Tinejdžeri i roditelji – 10 koraka do boljih međusobnih odnosa, Zagreb, Mozaik knjiga
  • Šavora, B.(1996.), Komunikacija roditelja i adolescenata, Psiha, studeni 1996., Zagreb

 

 nazad na vrh

 

 

 

 

2. Razvoj samopoštovanja kod školskog djeteta

 

Samopoštovanje je... negativna ili pozitivna slika o sebi. To je način na koji vrednujemo ono što činimo, ono što jesmo i rezultate koje postižemo.

 

 nazad na vrh

 

2.1 Zašto je poželjno da djeca imaju visoko samopoštovanje?

 

Način na koji dijete vidi samo sebe, značajno utječe na njegove osjećaje, njegov rad i naposljetku na njegovo postignuće.
Što dijete ima veće samopoštovanje, bit će samouvjerenije u svoje sposobnosti, lakše će nalaziti prijatelje, lakše donositi odluke. Ukratko, djeca visokog samopoštovanja općenito su uspješnija u životu.

Samopoštovanje utječe na školski uspjeh. Djeca koja imaju pozitivno mišljenje o sebi, češće imaju bolji uspjeh u školi. Dobar školski uspjeh opet povećava njihovo samopoštovanje.

Djeca koja imaju lošiji uspjeh u školi, često imaju i nisko samopoštovanje.

Istraživanja su pokazala da nisko samopoštovanje kod većine djece može pridonijeti (uz neke druge okolnosti kao što su stresne situacije) emocionalnim problemima, a može doći i do depresije, maloljetničke delikvencije, anoreksije i drugih ozbiljnih psihičkih poremećaja.

Djeca visokog samopoštovanja znaju se oduprijeti negativnom utjecaju vršnjaka: lakše će odbiti ponuđen alkohol ili drogu. Takva djeca lakše izlaze na kraj sa svim životnim izazovima.

 

 nazad na vrh

 

2.2 Što o sebi kaže dijete visokog samopoštovanja?

 

“Volim se igrati s drugom djecom. Uglavnom se dobro slažemo. U razredu imam zaista puno prijatelja. Što se tiče učenja, mogu reći da sam dobar učenik. Ipak, dogodi mi se i pokoja loša ocjena. To je uglavnom onda kada se nisam dovoljno trudio. Imam mnogo hobija: igram nogomet s dečkima, izrađujem makete i sviram gitaru. Kako sve uspjevam? Pa to je bar lako!”

 

 nazad na vrh

 

2.3 Osobine djeteta visokog samopoštovanja:

 

  • Lako sklapa prijateljstva i uspješno se zabavlja samo ili u društvu s drugom djecom.
  • Veselo je i puno energije, koju često prenosi i na drugu djecu.
  • Uspješno surađuje s vršnjacima i odraslima.
  • Zna donositi odluke.
  • Kreativno je.
  • Sigurno je u svoje sposobnosti.
  • Radi bolje i uz manji napor.
  • Zadovoljnije je svojim radom.
  • Očekuje uspjeh.

 

 nazad na vrh

 

2.4 Što o sebi kaže dijete niskog samopoštovanja?

 

“Mene nitko ne voli. Ne, nemam prijatelja. Nemam hobi. Htjela sam se baviti plesom ili ritmikom, ali nisam. A i u školi mi teško ide. Koliko god da učim, nikad ne dobijem dobru ocjenu. Da, ove godine sam bolja u matematici, ali ne znam ja to ništa.”

 

 nazad na vrh

 

2.5 Osobine djeteta niskog samopoštovanja:

 

  • Nije zadovoljno sobom.
  • Podcjenjuje se.
  • Ima negativno mišljenje o sebi.
  • Svoje neuspjehe pripisuje vlastitoj nesposobnosti.
  • Uspjeh pripisuje sreći.
  • Sklono je tražiti odobravanje od drugih.
  • Očekuje da će doživjeti neuspjeh i da će ga drugi odbaciti.
  • Češće se sukobljava s roditeljima

 

 nazad na vrh

 

2.6 Postoji li previsoko samopoštovanje?

 

NE. Samopoštovanje je osobina koja nema dva suprotna pola. Kao što ne možemo biti previše zdravi, nije moguće imati ni previše samopoštovanja. Problem je ipak kod onih ljudi koji svoje “samopoštovanje” baziraju na lažnim činjenicama (“Ja sam najpametniji, nema pametnije osobe od mene.”). Tu se radi o samoljublju a ne samopoštovanju!

 

 nazad na vrh

 

2.7 Razvoj samopoštovanja

 

Samopoštovanje nije urođeno, već se razvija tijekom života.

Prve znakove samopoštovanja u djece naziremo u drugoj godini života. U toj dobi djeca počinju shvaćati sebe same odvojeno od svoje majke i drugih značajnih osoba u njihovu životu. S tri godine djeca počinju donositi prve sudove o sebi i vrednovati poruke koje dolaze iz vanjskog svijeta a odnose se na njih. U toj dobi pokazuju i snažnu želju učiniti nešto samostalno i stoga često čujemo NE i NEĆU kad im pokušavamo nešto nametnuti.

U predškolskoj dobi intenzivno uče nove vještine (npr. vezanje cipela, crtanje i sl.), te postaju svjesna kako svojih interesa, tako i svojih sposobnosti u pojedinim područjima njihove aktivnosti. U ovoj dobi djeca prvi put svoj rad počinju uspoređivati s radom druge djece i tako stvaraju sliku o vlastitoj vrijednosti.

Polaskom u školu djeca se još intenzivnije počinju uspoređivati sa svojim vršnjacima (koliko je visoko u odnosu na druge, kako piše, koliko brzo računa ili trči). U školskoj sredini djeca imaju priliku prepoznati svoje dobre i loše strane.

U opisu sebe koriste riječi koje se odnose na:

  • njihove tjelesne, socijalne i intelektualne kompetentnosti,
  • percepciju funkcioniranja u školi,
  • osobine koje su vezane uz obitelj, vršnjake i svoju emocionalnu zrelost.

 

 nazad na vrh

 

2.8 Ima li razlika između dječaka i djevojčica?

 

Kako to istraživanja pokazuju, dječacima su važnije njihove sposobnosti i talenti, a djevojčicama tjelesni izgled i uspjeh među vršnjacima.

 

 nazad na vrh

 

2.9 Mijenja li se samopoštovanje?

 

DA. Čak se i osobe koje općenito imaju visoko samopoštovanje, ponekad nađu u razdoblju života u kojem se ne mogu pohvaliti dobrim mislima o samima sebi. Istraživanja pokazuju da je u srednjem (od 6. do 10. godine) i kasnom djetinjstvu (od 10. do 12. godine) samopoštovanje uglavnom stabilno. 
U adolescenciji dolazi do mnogih promjena. Prema većini autora, početkom adolescencije (oko 12 godina) samopoštovanje uglavnom opada, a povećava se opet polaskom u srednju školu. Neki istraživači ukazuju da čak 1/6 adolescenata ima kronično nisko samopoštovanje.

 

 nazad na vrh

 

2.10 Kako roditelji mogu pomoći razvoj samopoštovanja svoje djece?

 

Djeca od roditelja i drugih značajnih osoba iz njihova života traže potvrdu da su voljena, važna, sposobna. Zbog toga značajnu ulogu u nastanku pozitivne slike kod djece imaju roditelji i druge odrasle osobe koje brinu o njima.

Kako roditelji reagiraju na djetetov uspjeh, neuspjeh, odluke koje donosi, situacije u kojima se nađe, ono zaključuje ne samo iz njihovih verbalnih izjava, već i iz neverbalnih poruka, promatrajući stvarno ponašanje.

Ne propustite priliku da djetetu kažete što vam se sviđa kod njega, što je dobro učinilo i da ga volite.

Roditelji su često skloni djeci ukazivati samo na pogreške. Neka djeca nisu sigurna da ih roditelji vole samo zato što im to nikada ili dovoljno često nisu rekli. Reći djetetu da ga volimo, čak i kada je pogriješilo, ne mora značiti da prihvaćamo njegovo pogrešno ponašanje. Zagrljaj, osmijeh, pogled odobravanja i nježan dodir također su snažni izrazi ljubavi. Osjećaj da je voljeno, da je za nas posebno, snažno hrani djetetovo samopoštovanje.

Pohvalite dijete kada je:
Uspješno dovršilo neki zadatak ili obvezu: “Dobro si pokosio travu.”
Pokazalo da ima talenta: “Jako lijep crtež. Imaš ukusa za odabir boja.” Tako ćete kod djeteta potaknuti interes za ativnosti koje mu pričinjaju zadovoljstvo i koje može samostalno obavljati.
Iskazalo svoje dobre osobine: “Sviđa mi se kada priznaš da si pogriješila čak i onda kada ti je teško.”

Ne kritizirajte

U ljutnji, koju je izazvalo djetetovo ponašanje, neki roditelji izgovaraju kritike na njegov račun. Zbog njih se ono osjeća nevoljeno i povrijeđeno.“Smotan si. Ništa ne možeš učiniti kako treba.”, “Zločesta si.”
Roditelji se prema svojoj djeci trebaju ponašati na isti način kako žele da to čine osobe koje su djetetu nepoznate.

Nikad ne kritizirajte dijete (“Ti si loš dječak.”), već njegovo ponašanje (“To što činiš je loše.”).

Učite dijete pozitivnom govoru

Istraživanja su pokazala da se uglavnom osjećamo onako kako se ponašamo i onako kako govorimo. Što više dijete spominje dobre stvari o samome sebi, to će više biti uvjereno u ono što govori. Zato, potičite dijete da govori pozitivno o sebi i drugima: “Mislim da mogu rješiti ovaj problem ako se potrudim.”

Pomozite djetetu da nauči donositi odluke i rješavati probleme

Već mlađa djeca (3 i više godina) su sposobna donositi prve odluke (ako im to dopustite): “Želiš li obući plave ili zelene čarape?”,”Koji sok želiš?” Starija djeca spremna su donositi i važnije odluke, pogotovo ako ih na to pripremite. 
Samostalno donošenje odluka i rješavanje problema prilika je za dijete da preuzme odgovornost za svoje ponašanje. Naučit će da svi ponekad griješimo u svojim odlukama i da se greške mogu ispraviti. I ne zaboravite: ljudski je griješiti.

Učite dijete da si postavlja i ostvaruje ciljeve:

  • Vrlo je važno da su ciljevi realni s obzirom na djetetovu dob i sposobnosti. Ciljevi koji su djetetu neostvarivi vode ga k razočarenju i osjećaju bespomoćnosti.
  • Znate li priču o buhi koja je uhvačena u kutiju šibica? Skakala je i skakala ne bi li izašla na svjetlo dana, međutim, stalno je udarala u poklopac kutijice. Na koncu se umorila. A kad su kutijicu otvorili... ona više nije niti pokušavala.
  • Za ostvarenje ciljeva potrebno je odrediti male ciljeve-korake čije ostvarenje će dijete dovesti do konačnog cilja.

I još nekoliko malih savjeta:

  • Pružite djetetu priliku da pomogne drugima (npr. nekom vršnjaku, mlađem djetetu ili starijoj osobi).
  • Važno je djetetu omogućiti i poticati ga da otvoreno govori o svojim osjećajima.
  • Pomozite mu da realno prihvati svoje jake strane kao i slabosti.
  • Razgovarajte s njim o njegovim korijenima.
  • Ne uspoređujte ga s braćom i sestrama.
  • Neka humor bude prisutan u vašem domu.

Ne zaboravite: Informacije koje djeci (i odraslima) daju njima važne osobe (roditelji, učitelji, rođaci i prijatelji), ujedno i najviše utječu na njihovo samopoštovanje. Zato je djeci važno dati do znanja kada su nešto učinila dobro te im dati do znanja da se i greške mogu ispravljati.

 

 nazad na vrh

 

2.11 Literatura

 

  • Bezinović, P. i Lacković-Grgin, K. (1990.). Percepcija vlastite kompetentnosti, tjelesnog izgleda i samopoštovanja kod 10-godišnje djece, Primjenjena psihologija,11.,71-79.
  • Brajković, S. Živković, Ž. (2002.). Ja to mogu. Osijek: Nansen.
  • Dinkmeyer, D.Sr., McKay, G. D. (1997.). The Parents Handbook. Minnesota: AGS
  • Lacković-Grgin, K. (1994.). Samopoimanje mladih. Jastrebarsko: Naklada Slap.
  • Lindenfield, G. (2001.). Confident teens. London: Thorsons.
  • Severe, S. (2000.). How to Behave. London: Vrmilion.
  • Miljković, D. (1996). Roditelji i dječje samopouzdanje, Zrno, 46.,8-10.
  • Delač-Hrupelj, J., Miljković D., Lugomer Armano, G. I sur. (2000.) Lijepo je biti roditelj. Zagreb: Kreativa
  • Miljković, D. (1996). Pomozite svojoj djeci da razviju samopouzdanje, Đakovo: Tempo.
  • Miljković, D. I Rijavec, M. (2002). Bolje biti vjetar nego list. Zagreb: IEP.
  • Miljković, D. I Rijavec, M.(1994). Čuda se ipak događaju. Zagreb: IEP
  • Sullo, R. A. (1995). Učite ih da budu sretni. Zagreb: Alinea

 

 nazad na vrh

 

2.12 Linkovi

 

www.childdevelopment.com/parenting/self_esteem
www.familyeducation.com
www.kidsource.com
www.pta.org/programs
www.school.discovery.com
www.self-esteem-nase.org

 

 nazad na vrh

 

preskoči na navigaciju